Stručnjaci za marketing i prodaju su odavno shvatili da iako razum stvara interes kod kupca za kupovinu neke stvari ili usluge, emocije su te kojima kupac donosi odluku. Slična stvar važi i kod investiranja – emocije često nadvladaju razum. Opšte poznato je da berzanska tržišta imaju cikluse uspona i padova, međutim, ako se prepuste emocijama, investitori na tržištu se obično ponašaju suprotno od onoga što bi trebalo da rade, naročito ako se radi o malim i relativno neiskusnim investitorima.
Skoro svaki ciklus na tržištu počinje optimizmom i ulagači očekuju da će se stvari odvijati u pravom smijeru, te kupuju akcije na berzi. Kako tržište raste i cijena akcija koje su kupili raste, ovaj optimizam prelazi u zadovoljstvo i oduševljenje, te ulagači ulažu još veće iznose novca, a nekad se čak i zadužuju kako bi mogli što više da investiraju na berzi. Na rastućem tržištu većina investitora misli kako je njihova zarada rezultat njihovog znanja, a ne tržišnih kretanja ili sreće. Početni entuzijazam prelazi u pretjerano samopouzdanje. Obično i izvještaji medija koji govore o rastu tržišta privlače nove ulagače, što vodi još većem rastu tržišta. Kod jednog broja ulagača javlja se strah od propuštanja (FOMO- fear of missing out). Iako postoji oduvijek, ovaj fenomen ljudskog ponašanja je u posljednje vrijeme dosta izražen, zbog sve veće popularnosti društvenih mreža i dostupnosti informacija. U ovom trenutku, rizik je najveći i šansa za zaradu je najmanja, međutim investitori opijeni svojim prethodnim uspjesima to ne mogu da uoče.
U jednom trenutku, stvari počinju da se okreću i tržišta pokazuju prve znakove slabosti, ali investitori tada obično uvjeravaju sami sebe da je to samo kratka korekcija. Iako nakon nekog vremena uvide da to ipak nije prolazna korekcija, investitorima je teško da prihvate da su donijeli neke loše odluke i ovo je faza poricanja. Smatraju da su kupili akcije kvalitetnih kompanija po dobroj cijeni i da će te cijene ponovo da narastu. Ipak, kako pristižu sve lošije vijesti i kako postaje jasno da je tržište u padu, investitore hvata nervoza i panika. U ovom trenutku ulagači razmišljaju da li prodaju akcije i ostvare bar neku zaradu ili čak da ih prodaju uz neki manji gubitak, međutim često su neodlučni i ne urade ništa.
Tržište nastavlja sa padom i ulagači ulaze u fazu očaja i depresije. Traže savjete od bilo koga, ne znaju šta da rade i imaju osjećaj da su izgubili kontrolu. Kaju se što su ikada ulagali na berzi i kunu se svima da neće više nikada kupiti nijednu akciju u životu. Često u ljutnji i očaju prodaju akcije koje su prethodno kupili, većinom uz gubitak. Ovo je obično trenutak u kojem se na berzi pojavljuju neke dobre prilike, jer su cijene akcija dosta pale, a poslovanje većine kompanija se odvija stabilno i redovno kao i prije pada tržišta, ali malo ko od investitora, koji su prošli kroz rolerkoster emocija, u ovom trenutku ima želje i hrabrosti da ulaže. Legendarni Warren Buffett je davno rekao: „Plašite se kada su drugi pohlepni i budite pohlepni kada su drugi uplašeni“, međutim činjenica je da je puno teže pridržavati se ovog, na prvi pogled jednostavnog pristupa.
Tržište se u nekom trenutku stabilizuje i počne ponovo da raste. Ulagači koji imaju negativno iskustvo iz prethodnog tržišnog ciklusa u prvi mah govore da je taj rast samo privremen i da će neminovno da uslijedi nastavak pada. Kako vrijeme prolazi, a tržište i dalje ima stabilan rast, javlja se nada kod ulagača i oni ponovo počnu da razmišljaju o ulaganju na berzi. U ovom trenutku oni počinju sa manjim ulaganjima. Sa svakim novim danom u kojem tržište raste, ulagači osjećaju olakšanje koje postepeno prelazi u optimizam, ulažu sve veće iznose novca i prije nego što toga budu svjesni, ponovo ulaze u fazu euforije i pretjeranog samopouzdanja.
Kako investitori mogu da neutrališu rolerkoster emocija i da izbjegnu gubitak novca?
- Investitori treba prije svega da urade analizu kompanija čije akcije planiraju da kupe. Treba da budu svjesni da preporuke poznanika, pa čak i analitičara, treba da uzmu sa dozom rezerve, jer i ti analitičari mogu da imaju određene pritiske ili interese koji se ne moraju poklapati sa interesima investitora.
- Prije ulaganja treba da definišu svoju investicionu strategiju i iznose novca koje je razumno da ulože. Ako žele da dugoročno ulažu na berzi, onda oscilacije tržišta i cijena ne treba da ih pretjerano brinu. Sa druge strane, ako im je cilj da ostvare brzu zaradu na razlici u cijeni, treba da definišu izlaznu cijenu i da prodaju akcije kada (i ako) se ta cijena dostigne.
- Diverzifikacija je odličan alat za umanjenje rizika, a podrazumijeva da se novac ulaže u veći broj različitih hartija od vrijednosti. Diverzifikacija se lako postiže ulaganjem u investicione fondove, s obzirom da fondovi obično ulažu u više desetina različitih hartija od vrijednosti (akcija, obveznica…).
- Jedna jednostavna strategija kojom se uklanja uticaj emocija na ulaganje je „Dollar Cost Averaging“. To je strategija koja se zasniva na periodičnim ulaganjima jednakih iznosa novca u odabrane akcije. Glavna teza DCA strategije je ta da će vrijednost akcija u koje se ulaže vremenom rasti, a s obzirom da je teško predvidjeti najbolji trenutak za kupovinu, ulaganje se ne vrši odjednom već se periodično ulažu jednaki iznosi. Ova strategija dobro funkcioniše na tržištu „medvjeda“ zato što se svakim narednim ulaganjem može kupiti veći broj akcija. Zbog manjeg rizika, za početnike i za manje upućene investitore prikladnije je da se DCA strategija zasniva na ulaganju u neki indeksni fond nego na ulaganju u akcije jedne kompanije ili manjeg broja kompanija.
- Investitori uvijek mogu da potraže savjet stručnjaka. Kao što je malo vjerovatno da će se neko usuditi da sam sebi popravlja zube ili da sam mijenja kočione diskove na svom automobilu, već će se radije obratiti zubaru, odnosno automehaničaru, često je najlogičnije da se investitori prilikom ulaganja svog teško zarađenog novca obrate stručnjacima koji imaju potrebno znanje i iskustvo u upravljanju imovinom i ulaganju na berzi.
